06.12.2010.

Mudrosti dana


Shvatih danas par stvari:

-          Strah jednako boli i nakon treće kao i nakon prve anestezije...

-          Bol (fizička) se brzo zaboravlja...

-          Svak je hrabar dok se ne suoči sa situacijom gdje treba pokazati hrabrost a onda tek vidimo koliko smo jaki ili slabi...

-          Dobro je imati prijatelja sa sobom uvijek makar nam se činilo da možemo sve sami...

-          Muški ponekad imaju više razumijevanja za žene od drugih žena...

-          Majka je majka a dijete dijete...makar majka imala 50 a dijete 30 godina...majka uvijek mora biti hrabra i jaka kad dijete u njoj traži podršku (ovo nije vezano za mene lično...i mada sam i prije znala danas sam ponovo bila zatečena i fascinirana koliko je bitna majčinska ljubav i pažnja).


Meščini da sam još par stvari shvatila, ali pošto mi je pola mozga pod anestezijom i trne sad stvarno ne mogu da se sjetim


29.11.2010.

Pamtim i bolje dane...


Pamtim...

...bolje dane...kad ni tmurno vrijeme ni kiša ni snijeg nisu uticali na raspoloženje...


Pamtim i bolje...

...dane u kojima je smisao dolazio iznutra...od mladalačnog poleta i snage vjere koja mogla je i planine pomjeriti...koja je za svaki problem znala naći  rješenje...


Pamtim i dane...

...bolje od ovih što ne znam dal ih živim ili oni samo prolaze mimo mene a ja posmatram...ponekad tužno...ponekad ravnodušno, ali uglavnom bez snage da promjenim...


Pamtim...

...dane bolje od ovih što ko Bermudski trougao potapaju nade a na površinu izbacuju turobna razmišljanja, strahove i nedoumice...


Pamtim bolje...

...dane u kojima je osmjeh prijatelja mijenjao svijet...lijepa riječ i tračak sunca popunjavali su praznine i bojili smislom prazan hod između dvije prilike ili nade...


Pamtim...

...dane bolje...kad iman je bio dovoljan da nadomjesti sve što nemam...kad sam brige Allahu predavala...samo u Njemu oslonac tražila...kad nada svaka je bila jača od straha...a strah pobjeđen  snagom mladosti i čvrstinom vjere...


Pamtim bolje dane...

...u kojima su mi sve tuđe brige izgledale krupnije od mojih...a moje sitne i samo iskušenja koja će od mene napraviti boljeg insana...


Pamtim dane...

...bolje od dana u kojima je vazduh zgusnut i težak za pluća nejaka...pa kad udahnem i dalje mi fali zraka...


Pamtim i bolje dane...

...koji su proticali kao čista i mirna voda makar ispod površne njihove i bure se spremale...


Pamtim i dane bolje...

...kad svijest o prolaznosti značila je samo nadu da te tamo čeka bolje...


Pamtim te bolje dane...a ove...ove  bih da zaboravim...

 

 

(ya Rabbi popravi nam stanje i učvrsti iman...amin.)


24.11.2010.

Spoznaja


Kada prestaneš tražiti prečice do sreće

I porušiš mostove koji spajaju

Ono što jesi i ono što želiš biti

Kada te prošlost ne bude boljela

I budućnost ne bude plašila

Kada odagnaš nejasne slutnje

I porušiš zidove svake sumnje

Kada razbistriš maglovite vidike

I kao dijete puzzle poredaš misli u jasne slike

Kada prestaneš vidati ožiljke starih rana

U gomili neizrečenih riječi tražiti smisao

U strahu od samoće bježati u društvo

 

Tad podigni glavu ponosno

I ne moraš da bježiš u mir i tišinu

Jer shvatio si ono najbitnije

Shvatio si suštinu

I zahvalan budi Milostivom

Što spoznaja je tebi data


15.11.2010.

:-)))


Gospodaru naš, oprosti nam naše grijehe. Pokrij nam sramote. Smiluj se slabašnima. Popravi nam naša stanja. Uzmi nas u Svoju zaštitu. Sačuvaj nas od džehennemske vatre. Sakrij naše sramote. Primi naša pokajanja. Obriši nam grijehe i propuste.

Gospodaru naš, nemoj nas usmrtiti a da ne budeš nama zadovoljan. Gospodaru, učini da ovaj svijet, dunjaluk, napustimo čineći dobro, a Tebi se utječemo od griješenja u času smrti. Molimo Te, podari nam snage da prije smrti pokajanje učinimo, prilikom smrti šehadet izgovorimo, a poslije smrti džennetske bašče naselimo.

Molimo Te, podari nam život sretnih, smrt šehida, boravak u blizini Poslanika i pomoć u borbi protiv neprijatelja.

Primi naša pokajanja. U naša srca usadi ljubav da ti pokajanje činimo. Povrati nas Tebi lijepim povratkom.

Kod Tebe utočište tražimo; da na dunjaluku izgubljeni ne budemo i da na Tebe ne zaboravimo. Utječemo Ti se od našeg zaborava, a Ti nas ne zaboravljaš. Tvoje dobro nama silazi, a naše zlo Ti znaš. Ti nas svojom milošću obasipaš, a od nas ti ništa nije potrebno - a mi Tebe svojim grijesima srdimo, a siromašni smo i Tebe trebamo.

Gospodaru naš, mi druge nade, osim u Tebe, nemamo. Sva vrata, osim Tvojih, su nam pred licem zatvorena. Ti mnogo robova imaš, a mi, osim Tebe, drugog Gospodara nemamo. Primi naša pokajanja i budi nama zadovoljan.

 


Budući da ću odsustvovati od doma i interneta par dana...ja ću vam malo ranije čestitati

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

neka vam blagdanski dani proteknu u miru, blagosti i radosti...samo nemojte pretjerivati sa baklavama


12.11.2010.

Hajmo...akcija!!! Klapa 2 :-)))

 

Inicijatori su pokrenuli i vrijedno rade na tome da akcija kupovine bajramskih paketića za mališane štićenike doma u Pazariću uspije...na nama je da se u što većem broju odazovemo i priključimo...kako i koliko ko može...ukoliko možete pomoći na terenu...idejama ili pri realizaciji bujrum, ukoliko niste u mogućnosti tako...bujrum finansijski...moralno...svaka pomoć je dobrodošla


Ljudi iz Omladinskog udruzenja TEMPO su nam ustupili racun tako da cemo uplate moci vrsiti na slijedeci nacin:

Primalac:

Omladinsko udruzenje TEMPO, Vogosca

transakcijski racun (KM):

161-00000-691 -300- 68

SVRHA: Uplata za paketice- Blogger

 

Dakle, molim vas da se u svrhu napise ovako kako sam naveo, tako cemo imati uvid. Najbolje bi bilo da se uplate izvrse odmah ujutru.

 

Link za detaljnije info:

http://nunion.blogger.ba/

 

12.11.2010.

Bismillahi:-)))

Jeste li osjetili radost zbog dječijeg osmjeha i bili sretni da ste i vi makar mrvicu pridonijeli tome?
Jeste li poželjeli da to ponovo osjetite?
Imate priliku
Pridružite se akciji!!!
Učestvujte...usrećite drugoga...osjetićete sreću i sami


link za više informacija je:

http://nunion.blogger.ba/



P.S. fotografije su sa slične akcije...tek da vidite kolika je njihova(a i naša)radost


djecica iz doma Bjelave sticenici doma u Pazaricu osmijeh govori sve
06.11.2010.

Stav islama prema ženi


Početkom šestog stoljeća, usred tamom prekrivenog pitanja žene u tadašnjim urbanim i ruralnim dijelovima zemlje, s Arapskog poluotoka, iznad prašine teške, iz dolina prostranih, s crvenih pješčanih dina, iz Meke se začu nebeski glas kazan jezikom Poslanika, s.a.v.s., koji ženi dade prava shodno njenom dostojanstvu. Ta data prava bila su bez manjkavosti, njima su dokinute nepravde i poniženja kojima je žena bila izložena tokom cijele ranije historije čovječanstva, nastalim prohtjevima naroda i gledanjem na ženu kroz prizmu životinjskog nagona za produženjem vrste. I islam učini ženu aktivnim sudionikom u razvijanju, učvršćivanju i utjecanju na sigurnost društava.


Osnovna načela islama o ženi

 

Sažetak reformskih načela koje je islam obznanio preko Poslanika, s.a.v.s., a koji se tiču žene, mogao bi glasiti ovako:

prvo:žena je po svojoj ljudskoj prirodi potpuno jednaka muškarcu. Uzvišeni kaže: O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara ( Sura En-Nisa, ajet 1).

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Žene su prave sestre muškarcima. (Hadis bilježi Ahmed, Ebu-Davud, Tirmizi i drugi);

drugo: uklonio je prokletstvo nad njom, koje su joj bili prilijepili sveštenici ranijih vjera. Ademova kazna izgnanstva iz Dženneta više nije bila isključivo njena, nego krivica njih dvoje zajedno.

Allah, dž.š., u kazivanju o Ademu kaže: I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili (Sura El-Bekara, ajet 36).

O Ademu i Havi kaže: I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila(Sura El- A‘raf, ajet 20).

A o njihovom pokajanju veli: "Gospodaru naš", rekoše oni, "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni."( Sura El-A‘raf, ajet 23).

Kur’an čak ponekad taj grijeh pripisuje samo Ademu, pa kaže: Tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo(Sura Ta-Ha, ajet 121).

Potom je ustanovio još jedno načelo kojim ženu oslobađa grijeha njene majke Have i koje se, ustvari, podjednako odnosi i na muškarca i na ženu: Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili(Sura El-Bekara, ajet 134);

treće: žena svojom pobožnošću i ibadetom može biti nagrađena Džennetom ili kažnjena Džehennemom, potpuno isto kao i muškarac. O tome Uzvišeni Allah kaže: Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili(Sura En-Nahl, ajet 97).

I kaže: I Gospodar njihov im se odazva: "Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi - vi ste jedni od drugih( Sura Ali Imran, ajet 195) .

Kur’an potvrđuje to načelo sljedećim riječima plemenitim:

Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio(Sura El-Ahzab, ajet 35);

četvrto: islam se bori protiv pesimizma i tuge ljudi koje ražalosti rođenje ženskog djeteta, kao što je to bio slučaj s predislamskim Arapima i mnogim današnjim narodima, pa i zapadnim.
Allah, dž.š., kritikujući ovaj ružni običaj, kaže:
I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju!( Sura En-Nahl, ajeti 58 i 59);

peto: zabranio je zakopavanje djevojčica, žestoko osuđujući takav postupak riječima: I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve je krivice umorena(Sura Et-Takvir, ajeti 8 i 9), i riječima: Oni koji iz lahkoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju (Sura El-En‘am, ajet 140);

šesto: naredio je njeno poštivanje, kao kćerke, supruge i majke.

Kada je riječ o poštivanju žene kao kćerke, brojni su hadisi koji na to upućuju:

Jedan od njih jesu i riječi Poslanika, s.a.v.s.,: Koji god muškarac bude imao kćerku i lijepo je poduči, lijepo je odgoji.......itd.

O poštivanju žene kao supruge govore nam brojni ajeti i hadisi, a spomenut ćemo samo neke od njih:
Uzvišeni Allah kaže:
I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost (Sura Er-Rum, ajet 21).

Poslanikove, s.a.v.s., riječi: Najbolja blagodat dunjaluka jeste dobra žena koja te obveseli kad je pogledaš i brine kad si odsutan.

O poštivanju žene kao majke ima zaista mnogo ajeta i hadisa.

Allah, dž.š., kaže: Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa (Sura El-Ahkaf, ajet 15).

Došao je čovjek Poslaniku, s.a.v.s., i pitao ga: «Ko mi je najpreči od ljudi?» «Majka», reče Poslanik. «Pa onda?» «Majka.» «Pa onda?» «Majka.» «Pa onda?» «Otac», reče mu Poslanik, s.a.v.s. (Buharija i Muslim).

Došao je čovjek Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: «Želim se boriti na Allahovom putu.» Poslanik ga upita: «Da li ti je majka živa?» «Jeste», odgovori. On mu reče: «Budi pored nje, zaradit ćeš Džennet (Taberani);


sedmo: podsticao je na ravnopravnost žene u obrazovanju s muškarcima, već smo spomenuli Poslanikove, s.a.v.s., riječi: Koji god muškarac bude imao kćerku, lijepo je poduči i lijepo je odgoji.......


osmo: dao joj je pravo nasljedstva kao majki, suprugi ili kćerki, svejedno, bila odrasla ili malodobna osoba, pa čak i ako je postojala kao embrion u majčinoj utrobi;


deveto: precizirao je bračno pravo, dajući ženi ista prava kao i muškarcu, s tim da je muškarcu povjerio brigu nad porodicom što samo po sebi ne podrazumijeva porobljavanje niti nepravdu.
Uzvišeni Allah kaže:
One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, samo muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen (Sura El-Bekara, ajet 228);

deseto: regulisao je pitanje razvoda braka čime je spriječena samovolja muškarca kojem je postavljena granica koju ne smije prekoračiti, a to je tri puta.

Kod predislamskih Arapa nije bilo ograničavanja broja niti vremena trajanja razvoda braka. Sam period “iddeta” (postbračnog pričeka) davao je priliku supružnicima da se vrate čistoti i zajedničkom životu;

jedanaesto: ograničavanje poligamije na četiri žene, koja je kod Arapa i drugih naroda koji su dopuštali višeženstvo bila, sve do tada, neograničena;

dvanaesto: starateljstvo nad maloljetnim djevojčicama je podrazumijevalo zaštitu, odgoj i brigu o ženi i unapređenju njenog imetka. Ono nipošto nije moglo biti starateljstvo koje bi značilo posjedovanje i porobljavanje.

Nakon punoljetstva ženi su data sva prava materijalnog raspolaganja, potpuno isto kao i muškarcu.

Onaj ko pomno proučava šerijatsko pravo neće naći nikakve razlike između muškarca i žene u vezi s pitanjem materijalnog raspolaganja, kao u slučaju kupoprodaje, opoziva kupoprodaje, izbora, plaćanja unaprijed, zamjene novca, prava preče kupovine, zakupa i iznajmljivanja, zaloga, podjele, opunomoćenja, udruživanja u poslu, zastupništva, nagodbe, dioničarstva, ostavljanja na čuvanje, poklona, uvakufljenja, oslobađanja ropstva i slično.

 

Rezultat

 

Iz ovih dvanaest načela znamo da je islam ženi dao odgovarajuće mjesto u tri osnovna segmenta društva, a to su:

1.humani: islam je priznao njenu ljudsku prirodu i učinio je potpuno ravnopravnu muškarcima u vezi s tim pitanjem, a upravo to je bilo sporno i osporavano kod većine ranijih civiliziranih društava;

2.društveni: njen plemeniti društveni položaj dao joj je mogućnost  obrazovanja shodno životnoj dobi, od ranog djetinjstva pa sve do kraja života. Respekt prema ženi povećavao se shodno njenoj starosnoj dobi: od djetinjstva, preko braka i materinstva pa sve do starosti, u kojoj je potrebno pokazati još više ljubavi, nježnosti i poštovanja;

3.pravni: s nastupanjem punoljetstva i zrelosti data joj je potpuna poslovna sposobnost. Nikome nije dato ekskluzivno pravo nadziranja žena u vezi s tim pitanjima: ni ocu, ni mužu, niti porodičnom starješini.


04.11.2010.

Žena prije dolaska Islama ( kod židova, kršćana, predislamskih Arapa )


Kod židova

 

Pojedine židovske grupacije kćerku doživljavaju kao sluškinju, otac ima pravo prodati je, a mogla ga je naslijediti samo u slučaju da nema muških potomaka, u protivnom, otac joj cijelog života ne bi baš ništa poklonio.
U četrdeset drugom paragrafu Jobovog (Ejubovog) putovanja stoji: “Na čitavoj zemlji ne bi lijepih žena poput Ejubovih i otac im dade nasljedstvo iako su imale braću”.
Ukoliko bi kćerka bila uskraćena nasljedstva zbog
postojanja brata, onda bi on bio dužan materijalno se brinuti o njoj, u svakodnevnom životu i prilikom udaje.
To se odnosilo samo u slučaju da je nasljedstvo bilo u nekretninama, a ako bi naslijeđeni imetak bio pokretni, onda žena ne bi dobila ništa za izdržavanje i udaju, makar se radilo o tovarima zlata.
Ako bi nasljedstvo prešlo u vlasništvo kćerke, zbog nepostojanja muškog potomstva, njoj ne bi bilo dopušteno udati se za pripadnika druge familije, niti imetak prenijeti na tu familiju.
Židovi ženu smatraju prokletom zato što je zavela Adema, u Tevratu piše:
“Gorčina žene veća je od gorčine smrti, dobar čovjek pred Allahom nađe spas od nje, jednog čovjeka među hiljadu sam našao, ali među svima njima ne nađoh ženu.”

 

 

Kod kršćana

 

Prvi kršćani bili su pod jakim dojmom nemorala i razvrata kojeg su vidjeli kod Rimljana i svega onoga što je dovelo do prave moralne erozije, smatrajući ženu glavnim krivcem takvog stanja. Razlog takvog gledanja bio je u nastupu žene u društvu, u njenom odavanju prohtjevima i slobodnim kontaktima s muškarcima po njenom slobodnom nahođenju. Oni su onda ustvrdili da je brak pošast koje se treba kloniti te da je neženstvo Bogu draže od braka. Obznanili su da su žene šejtanova kapija, da se ona treba stidjeti svoje ljepote zbog toga što je ta ljepota oružje šejtanovo u izazivanju spletki i kušnji.

Svećenik Tertulijan smatra kako je žena šejtanov prolaz ka ljudskoj duši, suprotnost melekima i iskrivljena slika Boga, odnosno čovjeka.

Svećenik Sostam kaže: Ona je nužno zlo, željena bolest, opasnost za porodicu i kuću i iskušenje golemo.

U petom stoljeću je zasijedalo vijeće “Makom”, koje je razmatralo sljedeće pitanje: «Da li je žena tijelo bez duše? Ili ona ima dušu?»
Na kraju su zaključili da nijedna žena, osim Mesihove majke, nema u sebi plemenitu dušu (koja će je spasiti pakla).
Kada su zapadni narodi prigrlili kršćanstvo, njihovo je sveštenstvo bilo pod jakim utjecajem takvog poimanja žene. Tako su Francuzi 586. godine (u vrijeme Poslanikove, s.a.v.s.,
mladosti) problematizirali pitanje: «Da li je žena ljudsko biće ili je nešto drugo?» Na kraju su odlučili da je ona ljudsko biće stvoreno da služi muškarcu.
Prezir Zapada prema ženi i nepriznavanje njenih prava trajalo je i tokom čitavog srednjeg vijeka. Čak je i u vremenu vitezova, za koji se misli da je
položaj žene u njemu bio bolji, koji su iskazivali naklonost prema ženama i hvalili njenu ulogu, društveni status žene ostao nepromijenjen. I dalje je smatrana manje vrijednom i bez prava raspolaganja svojim imetkom bez dopuštenja muža.
Zgodno je spomenuti da je zakon Engleske sve do 1805. godine dozvoljavao mužu da proda svoju suprugu, precizirajući cijenu žene: “Šest funti (pola šilinga, četvrt sirijske lire
, spomenuta vrijednost u našoj valuti iznosila bi 0,71068 KM)”.

Desilo se da je jedan Englez 1931. godine prodao svoju suprugu za pet stotina funti. Njegov advokat, braneći ga, rekao je:Zakon Engleske od prije sto godina dopuštao je mužu prodaju supruge. Zakon iz 1801 godine odredio je da je cijena žene šest funti, pod uvjetom da je žena saglasna s takvom prodajom. Sud je odgovorio kako je taj zakon dokinut 1805. godine zakonom koji zabranjuje muževima prodaju ili odricanje od supruga, te je nakon prepiske sud osudio čovjeka koji je prodao svoju suprugu na zatvorsku kaznu u trajanju od deset mjeseci.

Dogodilo se i to da je jedan Italijan prodao drugom svoju suprugu na rate, pa kad je kupac odbio platiti dogovoreni iznos, muž ga je ubio.
Francuskom revolucijom  ukinuto je ropstvo i objavljena sloboda čovjeka kojom se nije mislilo i na ženu. Francuski je zakon precizirao kako žena ne može sklapati ugovore bez pristanka staratelja, ukoliko se radi o neudatoj ženi. U tekstu ovog zakona kaže se da su osobe s nepotpunim ovlastima: maloljetnik, maloumnik i žena. Tako je bilo sve do 1938. godine, kada je zakon izmijenjen u korist žena, iako su ostala određena ograničenja za udatu ženu.

 

Kod predislamskih Arapa

 

Ako se vratimo u predislamski period Arapa, vidjet ćemo obespravljenu ženu, koja nije mogla naslijediti niti je muž prema njoj imao ikakvih obaveza. Nije bio određen broj brakorazvoda niti je bila limitirana poligamija. Nije postojao zakon kojim bi se spriječilo zlostavljanje žene, niti joj je bio dopušten izbor bračnog druga. Samo su arapski prvaci i uglednici svoje kćerke pitali za mišljenje prije udaje, kako se to da zaključiti iz određenih historijskih kazivanja.

Kada bi čovjek umro a poslije njega ostala djeca od druge žene, najstariji sin imao je prednost oženiti se ženom svoga oca smatrajući je nasljedstvom poput ostale očeve imovine. Kada bi želio iskazati svoju želju za takvim brakom, bacio bi svoju odjeću ispred nje, u protivnom, ona bi imala pravo udati se za koga želi.

Bili su jako neraspoloženi prema ženskoj djeci, čak su ih neka plemena živu zakopavala, plašeći se sramote, dok su druga plemena zajedno sa ženskom zakopavala i živu mušku djecu, plašeći se siromaštva. Ta pojava nije bila masovna među Arapima, to su činila samo određena plemena, među kojima nije bilo pripadnika plemena Kurejš. Jedino čime se arapska žena tog vremena može pohvaliti svojim sestrama u svijetu jeste briga muža prema njoj, odbrana njene časti i osveta zbog narušavanja njenog dostojanstva.


(nastavit će se...)


03.11.2010.

Žena prije dolaska Islama (kod Grka, Rimaljana, Indijaca)


Inspirisana postovima naše  braće bloggera Ra , Niskabisera , Ilhama...koji su aktualizirali teme vezane za ulogu i položaj žene u današnjem društvu...i sama sam  željela postirati  nešto o tome...zapravo  napraviti  mali historijski presjek...o tome kako se tretirala žena kroz historiju  čovječanstva...prije dolaska Islama, kod prijašnjih naroda,  gdje su njena prava bila osporavana...i nakon dolaska Poslanika s.a.w.s. i Islama koji je dao ženi svako pravo i dignitet, poštovanje i dostojanstvo te  uzdigao vrijednost žene...

 

 

Kod Grka

 

U prvom razdoblju grčke civilizacije žena je bila zaštićena i čedna, ne napuštajući kuću uživala je neki  vid brige i zaštite. Bilo joj je zabranjeno obrazovati se tako da uopće nije bila prisutna u javnom životu. Bila je prezrena i nazivana “prljavim đavolom”. Žene uglednika nosile su obavezno marame na glavi. Zakonski gledano, žena je bila poput predmeta, kupovali su je i prodavali po pijacama, oduzete slobode i bez uživanja bilo kakvih građanskih prava. Bez prava na naslijeđe, cijelog života osuđena na bespogovornu poslušnost muškarcu koji ju je mogao udati za koga on hoće i koji je raspolagao njenim imetkom. Pravo razvoda braka bilo je isključivo u rukama muškarca, a ženi nije bilo dopušteno ni da zatraži razvod, osim u iznimnim prilikama. Postavili su niz smetnji tome. Ženu koja bi pokušala stići do suda muž bi zarobio na putu do sudije i kao zarobljenika je vraćao kući. Ženama Sparte bila su data određena građanska prava. Priznato im je pravo nasljedstva i raspolaganja imovinom. Ni to žena nije dobila kao posljedicu priznanja svoje ženstvenosti, već kao splet okolnosti vezanih za vojno uređenje grada čiji su muškarci bili u stalnim ratovima pa je bila nužnost da se žene staraju o njihovim domaćinstvima. Zbog toga je žena Sparte bila više na ulici i spretnija od svoje sestre u Atini ili u bilo kojem drugom grčkom gradu. Pored toga, Aristotel je žestoko kritikovao stanovnike Sparte zbog slobode i prava koja su dali ženama nagovještavajući skoru propast Sparte zbog te slobode i prava.

U kasnijem periodu grčke civilizacije položaj se žene promijenio, počela se miješati s muškarcima po klubovima i na skupovima, nemoral se proširio, a blud postade nešto što se nije čak ni osuđivalo. Javne kuće postaše sjedištem politike i književnosti, a potom nage kipove proglasiše umjetnošću i kulturom. Njihova vjera ozvaniči grješnu vezu između muškarca i žene. Njihova boginja Afrodita, udata za jednog od njihovih božanstava prevari svoga muža s trojicom od kojih je jedan bio obični čovjek i iz takve se veze rodi Kupido – bog ljubavi, po njihovom vjerovanju. Čak ni to ne bi dovoljno u zadovoljavanju njihovih strasti te se proširi nastrani odnos muškarca s muškarcem, napraviše kip Harmodosa i Aristogtona, koji su bili u grješnoj vezi. To je ujedno bio i kraj puta njihove civilizacije koja nesta u zaboravu.

 


Kod Rimljana


     Stari Rimljani nisu obavezivali oca da se prihvati i brine o svome djetetu ili da ga pridoda svojoj porodici. Običaj je bio da se novorođenče stavi ocu ispred nogu, ako ga uzme i podigne, to je bio znak da ga priznaje i želi u svoju porodicu, a ako ne, onda to znači da ga odbija priznati za svoga potomka. Takvu bi djecu ostavljali na javnim mjestima ili unutar hramova, oni koji su to željeli mogli su sebi uzeti mušku djecu, a ostala bi novorođenčad napuštena umirala od žestine sunca ili studeni zime. Staratelj porodice imao je pravo prihvatiti u porodicu koga on hoće ili istjerati iz nje koga želi. Članom porodice prestajali bi biti sinovi koje bi otac prodao, zatim je donesen Zakon s dvanaest paragrafa o pravu trostruke prodaje, po kojem ako otac proda sina tri puta uzastopno, takav sin više nije pod vlašću staratelja, dok kćerka ostaje pod upravom staratelja do kraja njegova života. Sve dok je živ, otac je imao vlast nad sinovima i kćerima, bez obzira na njihovu starosnu dob, kao i nad svojim suprugama i suprugama sinova i unuka. Ta je vlast podrazumijevala prodaju, progon, fizičku kaznu i ubistvo, tako da su to bile ovlasti posjedovanja, a ne zaštite. One nisu ukinute sve do usvajanja Justinijanovog zakona (u. 565. godine) po kojem ovlasti oca ne prelaze kazneno-odgojne mjere.

Otac je porodice bio apsolutni vlasnik svega što je porodica posjedovala, nijedan drugi član nije imao pravo materijalnog raspolaganja nego su oni bili samo oruđe i sredstvo u rukama oca porodice putem kojih se povećavala materijalna dobit porodice. On je ženio i udavao sinove i kćeri bez njihove volje.

Što se tiče materijalnog raspolaganja, ono ženi nije bilo dopušteno. Tako, ako bi žena stekla određeni imetak, on bi se imao dodati imetku oca porodice, i na to ne bi utjecalo punoljetstvo niti brak. U kasnijem periodu, u doba Konstantina dopušteno je da se imetak naslijeđen od majke razlikuje od imetka naslijeđenog od oca, s tim da otac potpuno raspolaže imetkom do udaje, a nakon udaje za sebe zadržava jednu trećinu, a dvije trećine vraća kćerki.
U Justunijanovom periodu odlučeno je da sve što žena stekne direktnim radom ili putem neke druge osobe, mimo oca porodice, smatra se njenim vlasništvom.
Imetak, pak, koji joj pokloni otac porodice ostaje
i dalje njegovim, na način da iako joj je dato pravo vlasništva, nije joj dato i pravo raspolaganja za šta je obavezno potreban pristanak oca porodice.
Nakon smrti oca porodice sin postaje slobodan, ukoliko je punoljetan, dok kćerka ostaje pod vlašću staratelja, sve dok je živa. U kasnijem se periodu žena, putem određenih pravnih doskočica, uspjela osloboditi zakonskih stega staratelja
na način da žena proda samu sebe staratelju kojeg ona izabere. Ta je prodaja podrazumijevala dogovor dvije strane po kojem novi staratelj oslobađa ženu stega ranijeg staratelja i ne opire se nijednom njenom budućem postupku.
Na svečanosti vjenčanja supruga je potpisivala ugovor poznat kao “Ugovor vlasti”, po kojem vlast nad suprugom od tada ima njen muž na jedan od sljedeća tri načina:

- na vjerskoj svečanosti, pred sveštenikom,

- simboličnom kupovinom supruge i

- zajedničkim brakom u trajanju najmanje godinu dana nakon

zaključivanja braka.

Na taj je način vlast oca nad kćerkom zamijenjena vlašću supruga nad suprugom. U suštini, vlast nad ženom se, u periodu procvata rimskog prava, promijenila iz prava posjedovanja u pravo zaštite, mada je žena i dalje ostala u podređenom položaju. Zakon od dvanaest paragrafa je sljedeća tri razloga smatrao ključnim u ograničavanju njene sposobnosti, a to su: starosna dob, mentalna sposobnost i spol. Pravnici starih Rimljana su ograničavanje žene u građanskim pravima opravdali riječima: “Zbog prevrtljivosti njihove pameti”.
Potom Justinijanov zakon uvjetuje kod sklapanja ugovora pravnu i stvarnu poslovnu sposobnost.

 

Pravno nesposobnim smatrali su se:

- rob;

- stranci u domaćim ugovorima, usmenim obećanjima ili pismenim
dogovorima;
-kćerke i supruge koje su podložne vlasti oca porodice.

 

Poslovno nesposobnim smatrali su se:

- maloljetna djeca i senilne osobe;

- prezaduženi maloumnici;

- punoljetne kćerke i gospođe koje su pod vlašću staratelja (oca ili
supruga). Na njih se to odnosilo samo onda kada bi se, bez dozvole staratelja, prezadužile;
-slobodne punoljetne žene, i to samo u slučaju da postanu prezadužene bez dozvole onog koji je zadužen da se brine o njima.

Ova posljednja kategorija smatra se ponovo imovinski sposobnom nakon prestanka starateljstva nad njima u nižim razinama Imperije, ali te slobodne i punoljetne žene trajno gube imovinsku sposobnost upravljanja ako na sebe preuzmu materijalne obaveze drugih, bez toga da same imaju koristi od njih, tako da one nisu mogle preuzeti dug muža niti bilo koga drugog.


U Hamurabijevom zakonodavstvu


Žena se ubrajala u stoku koju su posjedovali, tako ako bi neko ubio nečiju kćerku kazna bi mu bila da ocu ubijene kćerke da svoju kćerku da je ubije ili zadrži u svom vlasništvu.

 


Kod Indijaca


Stari indijski mudraci smatrali su kako čovjek ne može usvojiti znanja i spoznaje dok potpuno ne prekine sve porodične veze. Manovo zakonodavstvo nije davalo ženi pravo na samostalnost od oca, supruga ili sina. Ako bi svi oni pomrli, ona bi bila dužna da pripada nekom muškarcu iz suprugove rodbine. Dakle, žena je cijelog života bila manje vrijedna. Ona nije imala pravo čak ni na život nakon smrti muža, bila je dužna umrijeti na dan muževe smrti, da bude s njim živa spaljena na istoj lomači. Ovaj je običaj postojao kod njih sve do početka XVII stoljeća kada je, uz veliko opiranje indijskog sveštenstva, i dokinut.

Žene su žrtvovali svojim božanstvima kako bi ona njima bila zadovoljna, naredila kišu ili podarila opskrbu. U pojedinim djelovima drevne Indije postojalo je drvo kojem bi godišnje žrtvovali po jednu djevojku.
U zakonu Hindusa piše: «Strpljenje na teškoj sudbini, vjetar, smrt, pakao, otrov, zmije i vatra nisu ništa gori od žene.»

 


Poslovice prijašnjih naroda

Kineska poslovica kaže: Ženu ušutkaj i nikad joj ne vjeruj.
A ruska:
U deset žena nećeš naći više od jedne duše.
Španska poslovica veli:
Čuvaj se pokvarene žene, a ne daj se ni čestitoj.
Italijanska kaže:
Mamuza je i za dobrog i za lošeg konja, a štap je za dobru i za lošu ženu.

(nastavit će se...)


25.10.2010.

DOVA


Ya Rabbi...u danima poput ovog današnjeg...voljela bih da sam trunka....prašina....kap neznatna...sitna stvar...ostavljena negdje na polici...zanemarena...zaboravljana...

Ya Rabbi....ako me iskušaš ponovo danima sa ovoliko emocija...

Ya Rabbi daj mi srce...kao stijena...čvrsto...jako...stabilno...da se ne bojim da pući će i u prah pretvoriti se...

Ya Rabbi...daj mi i razum...kao planinski izvor čist, hladan i bistar...da može  razlučiti stvari...i odvagati šta je to ispravno...

Ya Rabbi...daj mi i riječi...najljepše i najiskrenije...kojima ću uspjeti reći...a da nikog ne povrijedim...da ne naškodim ni sebi ni drugome...ili mi daj da šutim ako je hajr u tome...

Ya Rabbi...ti najbolje znaš u čemu je hajr...obuhvati me Svojom milošću...i daj da oslonac i štit uvijek tražim kod Tebe...da svoje odluke uvijek prepuštam Tebi...i da Ti  budeš zadovoljan njima...amin ya Rabbi.

 



Stariji postovi

<< 12/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


Šehadet

Allahova milost
“Kada je Allah stvorio sva stvorenja, iznad Njegovog Arša bilo je napisano:
‘Zaista je Moja milost pretekla Moju srdžbu.’”
(Buharija i Muslim)

Robovi Milostivoga
63. A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!",


64. i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tlo padajući i stojeći;


65. i oni koji govore: "Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna,


66. on je ružno prebivalište i boravište";


67. i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine;


68. i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; - a ko to radi, iskusiće kaznu,


69. patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati;


70. ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je;


71. a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio;


72. i oni koji ne svjedoče lažno, i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno;


73. i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu;


74. i oni koji govore: "Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!’" -


75. oni će biti, za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagrađeni i u njima će pozdravom i blagoslovom biti susretani,


76. u njima će vječno ostati, a kako su one divno prebivalište i boravište!

( Kur'an, Al-Furqan )

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
34149